|




 |
Klimaju li vam
se zubi? Muči li vas neugodan zadah iz usta? Krvare li vam
desni? Najvjerojatnije imate parodontitis ili bolest nekad
popularano zvanu paradentozu.
Što je zapravo parodontitis?
Kronična bolest potpornog aparata zuba koji se stručno
naziva parodont. Njemu pripadaju desni ili gingiva, cement
zuba koji prekriva površinu korijena zuba, vezivna vlakna
koja učvršćuju zub odnosno dezmodont i koštani nastavak
gornje i donje čeljusti u kojima su smješteni zubi.
Bakterije koje su normalno prisutne u ustima počinju se
uslijed nedovoljne higijene nekontrolirano razmnožavati.
Bakterije žive u plaku, mekoj naslazi koja oblaže zube i
ostale dijelove usne šupljine. One su i glavni uzročnici
upalnih promjena. Proces stvaranja plaka počinje neposredno
nakon pranja zubi i nije ga moguće zaustaviti, već ga je
jedino moguće ukloniti pomoću zubne četkice i paste.
Proteini iz sline talože se u ustima i u te se naslage
naseljavaju bakterije koje svojim toksinima izazivaju upalu
gingive odnosno gingivitis. Plak najvećim djelom čine
mikroorganizmi. Jedan gram plaka sadrži oko 200 milijardi
bakterija, dok 1 gram mikroorganizama dobivenih
centrifugiranjem broji oko 230 milijardi bakterija.
Mineralizacijom plaka stvara se kamenac koji dodatno
pospješuje akumulaciju naslaga. Već dva dana nakon stvaranja
plaka 50% naslaga može biti mineralizirano.
Gingivitis se može izliječiti, no ukoliko se zanemari
neminovno prelazi u parodontitis.
To je bolest koja može trajati desetljećima i o njoj se
govori kada postoje duboki koštani džepovi između zuba i
zubnog mesa kao i razgradnja kosti. Bolest nije nasljedna,
no brojni čimbenici, među kojima je i nasljeđe, pospješuju
nastanak upalnih promjena gingive pojačavajući upalni
odgovor tkiva na plak i kamenac. Manjak vitamina, minerala i
proteina, krvne bolesti i dijabetes pospješit će nastanak
parodontitisa, kao i hormonalne promjene (trudnoća,
pubertet, menopauza), bolesti veziva, osteoporoza,
psihosomatski poremećaji i neki lijekovi. Loši protetski
nadomjesci i ortodontske nepravilnosti otežat će uklanjanje
plaka, a funkcijske smetnje žvačnog sustava ubrzat će
razgradnju kosti.
Rani stadij parodontitisa može se uočiti već u drugom
desetljeću života, a učestalost u populaciji
pedesetogodišnjaka može iznositi i do 75%. Bolest počinje s
laganim crvenilom, gotovo neprimjetnim oticanjem i
krvarenjem na podražaj što pacijenti primjećuju pri četkanju
zubi. Taj se stadij bolesti može pravilnom higijenom i uz
pomoć stomatologa djelotvorno izliječiti. U poodmaklom
stadiju stvaraju se džepovi između zuba i zubnog mesa, desni
mogu spontano krvariti, dolazi do resorpcije kosti, moguć je
neugodan zadah te se uočava povećana pomičnost zuba. U
džepovima dolazi do gnojenja. Desni se povlaće, zubi se
klimaju i s vremenom ispadaju. Gubitkom zuba otežana je
probava što utjeće na nastanak probavnih smetnji. Narušena
je estetika, uslijed prikrivanja remeti se mimika pa se i
cijeli izraz lica mijenja. Zubi, kao vidljivi dio lica važni
su, kako u fiziološkim okvirima tako i u socijalnim i
psihološkim.
Kako spriječiti nastanak bolesti?
Jedino redovitim četkanjem svih ploha zuba i desni kružnim
pokretima, upotrebom zubne svile i redovitim posjetama
stomatologu. Na prve znakove oticanja zubnog mesa i
krvarenja valja upozoriti stomatologa i tražiti upute o
najprimjerenijem načinu četkanja. Četkanjem zuba moguće je
uklanjanje samo mekih naslaga plaka, ali ne i zubnog
kamenca. Stomatolog će ukloniti kamenac ultrazvučnim
aparatom i/ili ručnim instrumentima. Brojne paste za
uklanjanje kamenca koje se pojavljuju na tržištu visoko su
abrazivne i dugotrajnim korištenjem mogu izazvati oštećenja
zuba.
Liječenje parodontnih bolesti sastoji se od redovitog
uklanjanja tvrdih i mekih naslaga, funkcijske analize
žvačnog sustava i uklanjanju dodatnih izvora infekcije poput
karijesa, odstojećih ispuna i zamjeni loših protetskih
nadomjestaka. Već samim uklanjanjem uzroka bolesti upalni
proces se zaustavlja. Pod lokalnom anestezijom uklanja se
sadržaj zubnih džepova, a u pojedinim slučajevima potrebni
su zahvati rekonstrukcije izgubljene kosti. Zaustavljanje napredovanja bolesti smatra
se uspjehom, no to je nemoguće bez redovitog praćenja
pacijenta.
Posljednjih se godina u praksi ustalila tehnika
vođene regeneracije tkiva (Guided Tissue Regeneration)
pomoću specijalnih membrana koje omogućuju ponovno stvaranje
kosti na mjestima njene resorpcije. Obnavljanje kosti traje
šest i više mjeseci, a primjenjuje se i nadoknada posebnim
koštanim implantatima načinjenim od životinjske ili ljudske
kosti ili umjetnog materijala. Istraživanja posebnih
"morfogenih proteina" koja se provode i u Hrvatskoj pokazuju
izvrsne rezultate u potpuno prirodnom načinu cijeljenja
kosti i ponovnom stvaranju vezivnih vlakana između zuba i
njegovog ležišta no to je za sada tek u fazi ispitivanja.
Stoga, higijena usne šupljine i dalje je glavni čimbenik u
liječenju parodontnih bolesti i bilo koji zahvat uz
nedovoljnu higijenu neće imati rezultata. |