|
Dječja igra
često nije bezazlena, uz modrice i ogrebotine, mogu se
slomiti zubi. Prijelomi i napuknuća zuba, te ozljede okolnih
tkiva česte su ozljede u dječjoj dobi. Za razliku od
kostiju, tvrda zubna tkiva uništena ozljedom ne mogu se
regenerirati. Stoga je neophodan hitan stomatološki zahvat.
Dječaci češće
stradaju od djevojčica, a jesen i zima opasniji su od
ljeta. Učestalost ozljeda tijekom dana najveća je oko
podneva, te između 17 i 18 sati, jer su tada djeca gladna,
razdražljiva, smanjene koncentracije i umorna. Tada se
događa dvije trećine ukupnog broja ozljeda. Ukoliko dijete
ima dvije ili više trauma zuba unutar godine dana sklono je
ozljedama. Takva djeca zahtijevaju više roditeljske brige i
pažnje. |
Manja djeca,
između druge i treće godine, počinju istraživati svijet oko
sebe, a neusklađenost želja i mogućnosti pridonosi brojnim
padovima. Mnogi su bezopasni, ali neki mogu dovesti do
neželjenih posljedica.
Padovi i udarci u okolne predmete najčešći su uzroci trauma
zuba.
Između šeste i devete godine usklađenost pokreta i
cjelokupna koordinacija tijela još nije u potpunosti
razvijena, a tada se djeca počinju intenzivnije baviti
sportom, na primjer vožnjom bicikla. Kod pada s bicikla
prevladavaju tzv. indirektne traume - sila se prenosi preko
čeljusti na stražnje zube pa se oni češće i lome.
Motorički je razvoj pojačan do dvanaeste godine, a djeca te
dobi sklona su opasnostima i pustolovinama zbog socijalnog
razvoja i potvrđivanja u društvu. Hiperaktivna,
temperamentna, nepažljiva i rastresena djeca češće su
podložna traumama zuba i okolnih tkiva, kao i djeca kojima
nije pružano dovoljno ljubavi.
Gdje se kriju najveće opasnosti po djecu?
Dom je opasan za gotovo dvije trećine djece predškolske
dobi, a park i dvorište su to tek za šestinu djece
predškolske dobi. Ovi podaci ukazuju kako u sprečavanju
trauma najveću ulogu imaju roditelji. Ipak, kod djece
školske dobi omjer se mijenja: gotovo polovina trauma otpada
na školu, a po 20% na ulicu i dom. Čimbenici povećanog
rizika od nastanka direktnih ozljeda su izbočeni prednji
zubi i kratka gornja usna jer u najvećem broju slučajeva
stradaju upravo prednji gornji sjekutići.
Koje su najčešće traume?
Kod mliječnih zuba prevladavaju intruzije odnosno
utisnuća zuba u kost. Zub je kraći od ostalih, uglavnom
nepomičan, a čeljusna kost može i ne mora puknuti. Kod
trajnih zuba najučestaliji su prijelomi krune bez otvorene
zubne komore. Ipak, i kad komora nije otvorena, otvaraju se
putovi za infekciju. Prelomljeni zub obično je uočljiv, može
ili ne mora krvariti, promijeniti boju, oštar je pod
jezikom, a odnos gornje i donje čeljusti može biti
poremećen. Osim vidljivih znakova, pacijenti se žale na
bolove koji mogu biti spontani ili na neki podražaj i sl.
Stomatolog mora što hitnije zaštititi zub koji je izložen
različitim termičkim i kemijskim iritacijama. Stoga je
najznačajniji čimbenik u liječenju trauma zuba vrijeme
proteklo od nastanka ozljede od posjete stomatologu.
Traume zuba često idu uz ozljede mekih tkiva lica, nosa,
brade i usana te unutrašnjosti usne šupljine. Kod prijeloma
korijena, zubi mogu biti blago "istisnuti", nagnuti ili
tamniji, ali mogu biti i bez jasno vidljivih znakova i samo
osjetljivi na pritisak. Jači udarci mogu izbiti zube i
oštetiti meka tkiva.
Traumatizirane zube liječimo ovisno o vrsti ozljede.
Dentinsku "ranu" treba dezinficirati, staviti kompozitni
zavoj, ponekad je potrebno djelomično ili potpuno uklanjanje
zubne pulpe i stimuliranje rasta i razvoja korijena, te na
kraju izgubljeni dio zuba nadoknađujemo estetskim
materijalima. Iznimno, manji se prelomljeni dio može
"zalijepiti" posebnim stomatološkim ljepilima ukoliko je
pravilno prenesen do stomatologa. Ako je zub pomičan,
učvršćujemo ga kompozitnom žicom. Kod kompliciranijih je
slučajeva potrebna suradnja sa ortodontom i protetičarom,
dok najsloženiji okomiti prijelomi korijena zahtijevaju
vađenje preostalog zuba. Oporavak treba pratiti, ispitivati
vitalitet, te rendgenski kontrolirati proces zalječenja.
Jednostavnije traume imaju bolju prognozu, dok složenije
ovise o više različitih čimbenika. Kod težih trauma, poput
izbijanja zuba i nekih prijeloma korijena moguće su
resorpcije korijena zuba. |
