Fizička privlačnost bila je predmetom interesa tijekom cijele ljudske povijesti, a krajem pretprošlog stoljeća Darwin u svojoj knjizi "Podrijetlo čovjeka" navodi: "Zasigurno je istinita tvrdnja kako u ljudskom umu ne postoji univerzalno poimanje ljepote ljudskog tijela. Međutim, moguće je da određeni afiniteti mogu biti urođeni iako ne mogu pronaći dokaze takvom uvjerenju." (1) Danas, istraživanja evolucijski utemeljenih obrazaca ponašanja pronašla su mehanizme kako odgovoriti na to pitanje. 

Međutim, čak je i danas jednoznačno determiniranje poimanja lijepog u različitim populacijama i među različitim pojedincima problematično i potiče kreativne rasprave sa širokim spektrom stavova prema biološkim osnovama jednog, na prvi pogled toliko sociološki determiniranog ljudskog obilježja. Naime, nikako se ne mogu odbaciti tvrdnje kako različite populacije imaju različito poimanje ljepote, kao i tvrdnje da unutar povijesnog razvoja gotovo svake populacije poimanje ljepote nije bilo jednako. Stoga se postavlja pitanje: Kako raspravljati o nečemu što se ne može precizno definirati, a što je očito bitan čimbenik u evolucijskom procesu i svakodnevnom životu pripadnika ne samo vrste homo sapiens nego i gotovo cjelokupnog životinjskog svijeta?

Kulturološki relativizam poimanja ljepote u različitim populacijama, kao i unutar istih, ne odbacuje, kako se to možda u početku čini, urođenost poimanja ljepote. Kao što je poznato, ljudska ljepota često je povezana sa seksualnošću. Stoga bi bilo teško vjerovati da nešto što je toliko blisko seksualnosti neće biti povezano s reprodukcijom i samim time evolucijski determinirano. Najnovija istraživanja pokazala su da, primjerice, ljepota djeluje na ljudski mozak na vrlo bazičnoj razini, a ne na višoj, intelektualnoj. U provedenom istraživanju utvrđeno je kako lijepi pripadnici suprotnog spola kod heteroseksualaca izazivaju lučenje sličnih tvari kao što ih izazivaju hrana ili opojne droge. (2). Navedeno istraživanje jedno je od argumenata kako ljepota nije samo sociološki uvjetovana. Biološka utemeljenost poimanja lijepog nije jednoznačna, ona u sebi sintetizira kulturološke različitosti koje u određenoj mjeri modificiraju kriterije estetike, no osnovica poimanja lijepog, čini se, jednaka je u gotovo svim kulturama (3).

U posljednjih 15 godina brojna istraživanja ukazala su na jednu značajnu karakteristiku simetrije, odnosno na njezinu povezanost s fizičkom privlačnošću. Jedna od osnovnih odrednica poimanja lijepog u različitim kulturama jest stupanj simetrije ljudskog lica. Ukoliko se za određeno biološko obilježje, kao što je simetrija, može pronaći sociološka usklađenost u većini kulturnih zajednica, očito postoji određena povezanost simetrije lica s ukupnim biološkim statusom pojedinca.  Suvremena znanstvena istraživanja ukazuju kako tzv. fluktuacijska asimetrija može biti pokazatelj genetičkog statusa (4-7), a različita su istraživanja pokazala  i da su pojedinci s niskim stupnjem asimetrije lica (8) i tijela (9) fizički privlačniji. Štoviše, utvrđena je uska povezanost između simetrije i ljepote pojedinca, odnosno seksualne privlačnosti, jer je dokazano da i žene i muškarci preferiraju partnere koji imaju veći stupanj fizičke simetrije. Tako, primjerice, muškarci s većom simetrijom lica  u prosjeku imaju više seksualnih partnera tijekom života, više izvanbračnih odnosa i ranije počinju seksualne odnose neovisno o njihovoj dobi, socioekonomskom statusu, bračnom stanju, visini, itd. Utvrđeno je da muškarci s većom simetrijom lica i tijela imaju jaču mišićnu građu, dominantniju osobnost  i da su fizički zdraviji (10). Ujedno, fluktuacijska asimetrija niža je kod zdravijih osoba (11) što je također povezano s fizičkom privlačnošću (10, 12, 13).

Razlozi su evolucijske prirode, jer je fizička privlačnost vjerojatno povezana s određenim aspektima zdravlja i genetičke stabilnosti (9). Naime, budući da brojni vanjski čimbenici mogu poremetiti simetriju, one jedinke koje su otpornije na okolišne poremećaje pokazuju veću razvojnu stabilnost. Jedno od genetičkih obilježja na koji nam ukazuje stupanj simetrije je genetička raznolikost pa se odabirom takvih partnera odabiru zapravo skupovi raznolikih gena. Što je neka jedinka heterozigotnija za određeno poligenetsko svojstvo kao što je, pretpostavimo, izgled lica, može se utvrditi veća simetrija tog obilježja kod iste jedinke. To je vjerojatno stoga jer je veći fond gena u mogućnosti bolje odgovoriti na okolišne remetilačke čimbenike. Očito, heterozigotnije osobe imaju širi raspon genetičkog potencijala za stvaranje raznovrsnijih proteinsko-imunoloških odgovora na okolišne utjecaje. Štoviše, vrlo razrađeni mehanizmi prepoznavanja heterozigotnosti utvrđeni su kod oba spola pa mnoga istraživanja ukazuju da je heterozigotnost jedan od najvažnijih parametara pri odabiru reprodukcijskog partnera (14).

Kod ženskog spola, simetrija lica najvažniji je indikator estetike iako naglašena sekundarna spolna obilježja (jagodice, usne) imaju značajan udio u procjenjivanju ženskog lica. Korištenje dekorativne kozmetike potvrđuje navedenu postavku jer osim modificiranja sekundarnih spolnih obilježja (jagodice, interokularni razmak, veličina nosa) glavni cilj make-up tehnika jest prikrivanje asimetrije lica (15, 16). Također, zahvati iz područja estetske kirurgije često su usmjereni ispravljanju narušene simetrije (17, 18). Naravno, navedena obilježja nisu jedini kriteriji estetike. Zlatni rez (19), pravilo tri trećine (20), estetske linije (21), oblik profila (22) samo su neka od pravila koja tvore lice lijepim. Međutim, već postojanje velikog broja pravila za određivanje estetike lica ukazuje da još uvijek ne postoji univerzalno poimanje ljepote o kojem je razmišljao Darwin. Ipak, danas je moguće preciznije reći što je lijepo kod pojedinog lica, a temeljem spoznaja iz evolucijske psihologije i pretpostaviti zašto je nešto uistinu lijepo.

1. Darwin C. The descent of man. London: John Murray, 1871.

2. Aharon I, Etcoff N, Ariely D, Chabris CF, O'Connor E, Breiter HC. Beautiful faces have variable reward value: fMRI and behavioral evidence. Neuron 2001; 32: 537-51.

3. Buss DM. Evolutionary psychology: The new science of mind. Boston: Allyn and Bacon; 1999.

4. Hume DK, Montgomerie R. Facial attractiveness signals different aspects of "quality" in woman and men. Evolut Hum Behav 2001; 22: 93-112.

5. Gangestad SW. Sexual selection and physical attractiveness: implications for mating dynamics. Hum Nat 1993; 4: 205-35.

6. Gangestad SW, Thornhill R. Human sexual selection and developmental stability. U: Kendick JA, Kendick DT (ur.). Evolutionary social psychology. Mahwah, NJ: Lawrence Erlbaum Associates; 1997.

7. Thornhill R, Gangestad SW. Human fluctuating asymmetry and sexual behavior. Psychol Sci 1994; 5: 297-302.

8. Rickowski A, Grammer K. Human body odour, symmetry and attractiveness. Proc R Soc Lond, Ser B: Biol Sci 1999; 266: 869-74.

9. Gangestad SW, Thornhill R, Yeo RA. Facial attractiveness, developmental stability, and fluctuating asymmetry. Ethol Sociobiol 1994; 15: 73-85.

10. Grammer K, Thornhill R. Human (Homo sapiens) facial attractiveness and sexual selection: the role of symmetry and averageness. J Comp Psychol 1994; 108: 233-42.

11. Shackelford TK, Larsen RJ. Facial asymmetry as an indicator of psychological, emotional, and physiological distress. J Personal Soc Psychol 1997; 72: 456-66.

12. Kalick SM, Zebrowitz LA, Langlois JH, Johnson RM. Does human facial attractiveness honestly adverse health? Longitudinal data on an evolutionary question. Psychol Sci 1998; 9: 8-13.

13. Shackelford TK, Larsen RJ. Facial attractiveness and physical health. Evolut Hum Behav 1999; 20: 71-6.

14. Brown JL. A theory of mate choice based on heterozygosity. Behav Ecol 1997; 8: 60-5.

15. Gold S. How to do your face. New York: Dell; 1978.

16. McCrerely L. Redhead: Fabulous makeover for ultimate beauty. New York: Collier Books; 1986.

17. Whitaker LA, Pertschuk M. Facial skeletal contouring for aesthetic purposes. Plast Reconstr Surg 1982; 69: 145-253.

18. Williamson EH, Varela JG. Correction of mandibular asymmetry with the ligated anterior reposition splint. J Craniomand Pract 1990; 8: 30-4.

19. Ricketts RM. The biologic significance of the divine proportion and Fibonacci series. Am J Orthod 1982; 81: 351-70.

20. Goldstein RE. Esthetics in dentistry. Hamilton: B.C. Decker Inc.; 1998.

21. Ricketts RM. Esthetics, environment, and the law of lip relation. Am J Orthod 1968; 54: 272-89.

22. Farkas LG, Sohn TP, Kolar JC, Katic MJ, Munro IR. Inclinations of the facial profile: Art versus reality. Plast Reconstr Surg 1985; 75: 509-19.