Vrlo često se ortodontontska terapija povezuje s vađenjem zuba. Vađenje zuba iz ortodontskih razloga bilo je često u prošlosti. Današnji ortodontski sustavi u velikoj su mjeri smanjili potrebu za vađenjem pa se vađenje zuba kao dio ortodontske terapije danas koristi relativno rijetko. Pojavom tzv. self-ligating sustava potreba za vađenjem dodatno se smanjila. Korištenje napredne tehnologije i primjenom blagih sila moguće je riješavati vrlo kompleksne zbijenosti zuba.

Danas se zubi vade samo u iznimnim slučajevima, kada je potrebno kompenzirati poremećaje u rastu čeljusti i kada je prisutan veliki nesrazmjer između tzv. zubne mase i veličine čeljusti. Procjena o potrebi vađenja zuba treba se donijeti nakon napravljene ortodontske dijagnostike uzevši u obzir fizionomiju lica. Vrlo često su u prošlosti ortodontske terapije s vađenjem zuba u određenoj mjeri narušavali prirodni profil pacijentovog lica. Estetski je kriterij jedan od najznačajnijih čimbenika u procjeni o potrebi tzv. ekstrakcijske terapije.

Sustavi blage stimulacije vanjske površine kosti primjenom suvremenih ortodontskih sustava pokazali su se vrlo uspješni u stimulaciji koštane aktivnosti koja rezultira proširenjenjem koštane baze koja služi za smještaj zuba. Takvi sustavi omogućili su suvremenoj ortodontskoj terapiji da bude bitno manje invazivna i da se sačuva prirodna fizionomija pacijenta uz pravilan zagriz i lijep osmjeh.