Međuodnosom kraniofacijalnih segmenata, pogotovo neurokranija i viscerokranija, utvrđuju se posebnosti pojedinih facijalnih tipova, kao što su prognatizam ili retrognatizam. Osobito su naznačene razlike sagitalnih i vertikalnih dimenzija lica u odnosu na neurokranij kod pojedinih populacijskih skupina čime su opisane njihove morfološke posebnosti. Prepoznavanje značajnih morfoloških posebnosti unutar različitih populacija ima i praktičnu primjenu pri planiranju ortodontskog liječenja.

Mnoge dentofacijalne anomalije prepoznatljive su u latero-lateralnoj projekciji. Prema intenzitetu promjena vrijednosti cijelog niza parametara, mogu se procijeniti sagitalna i vertikalna obilježja kojom se anomalija razvrstava u pojedine skeletne klase ili obrasce.

Pojedine dentofacijalne anomalije, pogotovo one koje sadrže i značajnu skeletnu komponentu, nemoguće je razlikovati isključivo kliničkim ili gnatometrijskim dijagnostičkim postupcima. Tako je, primjerice, teško razlikovati dentoalveolarni od skeletnog otvorenog zagriza ili pseudoprogeniju od pravog mandibularnog prognatizma, što je od posebnog značaja pri planu i odabiru ortodontskog ili kirurškog liječenja. U svim navedenim slučajevima rendgenkefalometrijska analiza će dati točnu dijagnozu i razotkriti prisutnost i intenzitet skeletne komponente dentofacijalne anomalije.

Kefalometrijska analiza mjeri i uspoređuje odnose pojedinih skeletnih komponenti. Danas se koristi računalno određivanje točaka i softverska analiza pomoću specijaliziranih kefalometrijskih programa. Kefalometrijski nalaz sastoji se od niza utvrđenih vrijednosti kuteva i udaljenosti koji su specifični za svakog pacijenta i sastavni je dio ortodontske dijagnostike.

Značajna je vrijednost rendgenkefalometrijskog nalaza pri odluci o tijeku ortodontskog liječenja. Točni podaci o skeletnim relacijama obje čeljusti prema kranijalnoj bazi, kao i međučeljusni odnosi, daju smjernice za korekciju eventualne sagitalne diskrepance. Tome se pridodaju saznanja o inklinaciji sjekutića prema pripadajućim bazalnim referentnim linijama kao i međuncizalni odnosi, što ukazuje na potrebite korekcije koje će dati stabilniju okluziju. Procjena inklinacije okuzijske linije kao i suprapozicije ili infrapozicije prednjih zubni, također su pokazatelji koje valja uzeti u obzir kod korekcije vertikalnih okluzijskih neusklađenosti. Uz navedeno pažnju valja usmjeriti i na prilagođenost mekih tkiva lica skeletnoj podlozi, o čemu ovisi krajnja procjena vizije ortodontskog liječenja.