Najstarija i najpoznatija podjela ortodontskih anomalija je klasifikacija po Angle-u. Iako u suvremenoj ortodonciji Angleov pojam klase i klasični gnatološki koncept sve više se zamjenjuje funkcijskim konceptom i individualnoj prilagodbi terapijskih zahtijeva svakom pojedinom pacijentu, klasifikacija po Angleu ostala je u širokoj primjeni zbog svoje jednostavnosti.

Temeljem odnosa prvog gornjeg i donjeg molara klasifikacija po Angleu dijeli odnose gornje i donje čeljusti na neutrookluziju (klasu I), distookluziju (klasu II) i meziookluziju (klasu III). Međutim, Angleova podjela temeljena je na tzv. dogmi o prvom molaru i ne uzima u obzir skeletne odnose. Tako, primjerice, klasa II može biti uzrokovana retrudiranom ili smanjenom donjom čeljusti (mandibularni retrognatizam), protrudiranom ili povećanom gornjom čeljusti (maksilarni prognatizam), kombinacijom maksilarnog prognatizma i mandibularnog retrognatizma, kombinacijom maksilarnog prognatizma i mandibularnog prognatizma tj. bimaksilarnim prognatizmom ili kombinacijom maksilarnog retrognatizma i mandibularnog retrognatizma tj. bimaksilarnim retrognatizmom. Klasa II može nastati i pri normalnim skeletnim odnosima obiju čeljusti. Skeletni odnosi gornje i donje čeljusti mogu se utvrditi jedino putem kefalometrijske analize latero-lateralnih kraniograma. Istraživanje Kišić-Merlo i sur. (2002) na hrvatskoj populaciji na 71 kraniogramu pacijenata u dobi od 13 do 16 godina života ukazalo je da je najčešći odnos kod klase II bimaksilarni retrognatizam s dominacijom mandibularnog retrognatizma (47,9 %). Maksilarni prognatizam s mandibularnim normognatiznom utvrđen je u 11,3 % pacijenata, maksilarni normognatizam s mandibularnim retrognatizmom u 22,5 % pacijenata, maksilarni prognatizam s mandibularnim retrognatizmom u 11,3 % pacijenata, a bimaksilarni normognatizam u 7 % pacijenata. Bimaksilarni prognatizam nije utvrđen u uzorku (Kišić-Merlo S. i sur., 2002.).

Klasa III može također imati raznovrsnu skeletnu sliku. Mandibularni prognatizam i/ili maksilarni retrognatizam također mogu doći samostalno ili u kombinaciji. Moguće su i kombinacije maksilarnog retrognatizma s blažim oblikom mandibularnog retrognatizma. Nasuprot tome, tzv. neutrookluzija tj. klasa I može imati poremećene skeletne odnose poput primjerice bimaksilarnog prognatizma i bimaksilarnog retrognatizma.

Angleova sistematizacija ne opisuje transverzalne i vertikalne odnose. Poremećaj transverzalnih odnosa je križni zagriz (engl. crossbite) koji može biti jednostrani i obostrani, ili škarasti zagriz tj. potpuni nedostatak tripodizacijskog kontakta s mimoilaženjem gornjeg i donjeg zubnog niza. Poremećaje vertikalnih odnosa nalazimo kod pacijenata s otvorenim zagrizom (engl. openbite), dubokim zagrizom (engl. deep bite) ili pokrovnim zagrizom. Kod otvorenog zagriza rendgenkefalometrijska analiza može jasno ukazati uslijed čega je došlo do anomalije i kakvi su skeletni odnosi te koje se kraniofacijalne varijable mogu, u određenoj dobi i s različitim ortodontskim napravama, u većoj ili manjoj mjeri ispraviti.

Primarna kompresija je stanje nedostatka prostora potrebitog za pravilan smještaj svih zubi u zubnom nizu, nastalo kao posljedica nesklada u širini čeljusti i zuba te najčešće uzrokovano filogenetskim razvojem uz važan utjecaj nasljeđa, dok je sekundarna kompresija nastala uslijed preranog gubitka ili destrukcije dijela zubnog tkiva s posljedičnim smanjenjem meziobukalnog promjera mliječnih zubi. Uslijed sekundarne kompresije mogu nastati klasa II i III bez poremećene skeletne komponente. Naime, mezijalni pomak prvog trajnog kutnjaka uzrokuje smanjenje prostora između lijevog i desnog prvog trajnog molara koji je potreban za pravilan smještaj preostalih trajnih zuba. Zubi se tada raspoređuju izvan zubnog luka i često su rotirani u različitom stupnju i smjeru.